gogec wrote:

To sam uspio shvatiti ali neznam sto je ona, model, vpditeljica, posvudusa..

all in 1 vjerojatno?   

Ova tema se komotno moze preimenovati u Dronfulje koje se fotkaju u Interovom dresu   

Proskrolaj si ponovo cijelu temu...

rafael_zd wrote:

Ova tema se komotno moze preimenovati u Dronfulje koje se fotkaju u Interovom dresu   

Pa definitivno nebi trebali u tom smjeru.. nije niti VIP niti ponesto zanimljiva iako je lijepo vidjeti polugolu zgodnu curu u bilo kojem dresu a jos vise bez njega..

Kralj!

[You must be registered and logged in to see this image.]

Respect!
Ovo bi trebalo probat...

Federica Giuliano:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jos jedan nas navijac, nogometas Rijeke i mozda i ubuduce hrv.reprezentativac.. copy-pasteta cu cijeli clanak jer jos nemam stranicu izvor, vjerojatno je to nabacio neko ko ima online pretplatu Novog Lista.. modovi nek izbrisu preostali dio intervjua ako misle da treba, ali lijepo je vidjeti da ima normalnih momaka u tom nogometu (mali nema ni vozacku jos u 21g, ne jebe cajke,..) evo intervjua:


Jedan od najboljih mladih nogometaša Hrvatske, 21-godišnji je Rijeèanin Ivan Moèiniæ. Horoskopski bik, roðen je 30. travnja 1993. godine, zahvaljujuæi talentu, ali i iznimnoj predanosti treninzima te silnoj energiji koju iskazuje tijekom utakmica, veæ je 2011. poèeo nastupati za prvu ekipu Rijeke. Paralelno sakuplja i nastupe za mladu reprezentaciju, a dolaskom Nike Kovaèa na mjesto selektora A selekcije, u nju ulazi i Moèiniæ. Štoviše, postaje tek èetvrtim igraèem Rijeke u povijesti kojem je uspjelo doæi do svjetskog nogometnog prvenstva.
   Iako samozatajan, Moèiniæ je u vrlo kratkom roku postao ljubimcem, pa i idolom rijeèke nogometne publike. I ne samo nje, jer za njega pokazuju zanimanje i oni, možda bolje reèeno – one, koji s nogometom nemaju baš mnogo dodirnih toèaka.
   Na žalost, zbog ozljede ne sudjeluje u furioznom startu svoga kluba, kako u HNL-u, tako i prednatjecanjima za Europsku ligu. Razgovor smo stoga vodili u Puli gdje se u poliklinici »Peharec« nalazi usred rehabilitacijskog procesa, istog dana kad je Rijeka igrala na Farskim otocima.
   – Oporavak ide u dobrom smjeru, no vrlo je naporan, iscrpljujuæ. Dnevno ga obavljamo u dvije faze, od kojih jutarnja traje i dulje od pet sati. Slobodnog vremena imam malo, provodim ga odmarajuæi ili u šetnji Pulom. Lijep, ugodan grad, a ima i dosta turista.
   
Rastoèinac

Prepoznaju vas u Puli?
   – Ne baš èesto, no oni koje zanima nogomet, znaju tko sam.
   Pomalo ste se iznenaðujuæe našli na popisu reprezentativaca koji su putovali u Brazil. Kako ste se tamo osjeæali?
   – Jako dobro iako sam znao da zbog ozljede moja brazilska epizoda neæe dugo trajati. Vratio sam se nakon deset dana, no nadam se da æu nakon oporavka opet biti na reprezentativnom spisku, i da æu se pojaviti u kvalifikacijama za europsko prvenstvo u Francuskoj.
   Iako ste ostali bez nastupa u Brazilu, ipak ulazi u anale da je nakon jako puno godina netko od nogometaša roðenih i poniklih u Rijeci stigao do svjetskog nogometnog prvenstva.
   – Da, poznat mi je taj podatak, a on me èini još ponosnijim. Nedavno me nazvao i selektor Niko Kovaè, raspitivao se za moje zdravlje. Nalazi se u Hrvatskoj, prati nastupe potencijalnih kandidata za reprezentaciju. Njegov poziv mi vraæa vjeru da ostajem na reprezentativnom popisu.
   Budite veliko zanimanje javnosti, mladih pogotovo, no o vama u medijima skoro da nema znaèajnijih privatnih podataka. Iz kojeg rijeèkog kvarta dolazite?
   – Roðen sam i odrastao na Rastoèinama gdje smo živjeli do moje 11. godine. Nakon toga selimo na Kantridu, nedaleko željeznièkog podvožnjaka gdje i danas stanujemo, tako da na veæinu treninga idem pješice. Što se pak tièe nogometa, od prvog sam treninga u Rijeci. Poèeo sam kad mi je bilo samo osam godina, u prednatjecateljskoj skupini »mlaði morèiæi«, a prvi mi je trener bio Damir Markanoviæ. Istina, jednu sam sezonu bio na posudbi u rijeèkoj Lokomotivi, no bez obzira na to, veæ sam dakle 13 godina igraè Rijeke.
   A školovanje? Gdje ste pohaðali osnovnu i srednju školu?
   – Iako sam dakle u osnovnu školu krenuo s Rastoèina, pohaðao sam talijansku školu Gelsi. Nakon nje upisujem Salezijansku gimnaziju, sportski razred.
   
Sasvim solidan uèenik

Kakav ste bili uèenik?
   – Dobar, odgovoran, nije bilo problema. Nisam završavao s odliènim, no bio sam sasvim solidan uèenik. Nije baš lako uskladiti ozbiljno treniranje i uèenje, no mislim da u svemu tome nisam bio loš.
   Roditelji su vam profesori književnosti. Otac je bio i vrsni nogometaš. Kako su vas odgajali: knjigu u ruke ili loptu u noge?
   – U svakom sluèaju – knjigu u ruke. U tome je posebno prednjaèila mama, njezina je želja bila da studiram medicinu. Tata je takoðer davao prioritet školi, no uvijek su mi davali poticaj i u onom drugom: loptu u noge. Vrlo sam brzo došao do spoznaje da je nogometna karijera varljiva, da je obaveza svakog sportaša, ma koliko se profesionalizirao, da završi najmanje srednju školu. Pogledajte – odlièno me krenulo, a onda je stigla ozljeda koja me veæ skoro dva mjeseca drži podalje od nogometnih terena. A takve su stvari kod sportaša èeste.
   Upisali ste fakultet?
   – Jesam, Pomorski, no vrlo brzo sam uvidio da ozbiljan studiji i ozbiljna nogometna karijera ne idu zajedno pa sam ga prekinuo.
   Znaèi povratak u klupe slijedi nakon karijere. Kao Zvonimir Boban ili Ivan Mance primjerice?
   – Nikad se ne zna, no u ovom sam trenutku izrazito posveæen nogometnoj karijeri.
   
Nemam vozaèku

Kako danas roditelji gledaju na vašu karijeru. Naišao sam na podatak da ne dolaze na utakmice jer se »previše živciraju«?
   – Mama izrazito ne prati moje nastupe. Mislim da je samo jednom bila na utakmici, kad mi je bilo nekih deset godina. Ne gleda ni televizijske prijenose, eventualno na radiju poprati neki od njih. Tata je dok sam bio mlaði bio èešæi posjetitelj, danas je iznimno rijedak gost na utakmicama. Kaže da ga nervira gužva, buka oko nogometa. On voli utakmice pogledati na miru, proanalizirati ih, a na stadionu je to uglavnom nemoguæe. Što se tièe treniranja u mojim mlaðim danima, ni sam nisam volio da me otac promatra.
   Uz nogometaše se vezuje i jedan luksuzni, rastrošni stil života. Dijelom nam to pokazuje i parkiralište na Kantridi. Vas nismo viðali u njemaèkim limuzinama?
   – Niste ni mogli jer uopæe ne posjedujem vozaèku dozvolu. Toènije, upravo ovih dana pohaðam autoškolu kako bih mogao polagati vozaèki. Da, na Kantridi ima luksuznih automobila, Sharbini, Krstanoviæ ili prije Benko imaju možda najbolje primjerke, no i kad po
S nostalgijom æu se sjeæati stare Kantride
   
   Kako vas je dojmio novi stadion?
   – Super, jako mi se sviða, mislim da ga i klub i grad zaslužuju. Na ovom sadašnjem je bilo mnogo problema za redovno odigravanje utakmica, naprosto nije više funkcionalan. Mada, s nostalgijom æu se sjeæati današnje Kantride, skoro mi je èitav život vezan uz nju.
   Broj mjesta na novom stadionu izaziva polemike?
   – Mislim da je predviðenih 14 tisuæa mjesta sasvim dovoljno. Danas se u nizu navrata puni kapacitet od desetak tisuæa. Siguran sam da æe gledatelja, kad doðe novi stadion biti znatno više, dolazit æe obitelji, manja djeca. Uvjeren sam da æe stalno biti pun. No, više od predviðenog broja bilo bi nerealno.
   
   Odgovornost sportaša
   
   Nedvojbeni ste idol mladih u Rijeci. Osjeæate li to kao teret ili ste ponosni da vas vole?
   – Ponajprije – ne mislim da sam idol mladih. Pretjerano je tako razmišljati. Imam ja i svojih mana, to bi vam moji doma najbolje mogli isprièati. S druge strane, ponosan sam na to koliko mladi vole Rijeku. Posjetili smo neke od osnovnih škola – bilo je iznimno lijepo. Doèekali su nas u majicama, dresovima, pjevali su navijaèke pjesme... Tad èovjek shvati da prema njima, prema najmlaðima kao sportaš moraš biti posebno odgovoran. Ono što im poruèujem, ne kao idol nego kao mladi sportaš, jest da dolaze na sportska borilišta, da se i sami bave sportom, da uèe jer sportske karijere èak i kad su uspješne, ne traju dugo. Ponosan sam, kako da ne kad me traže autograme, kad mi skandiraju, ali idol... To ne, nitko nije savršen.
   
   Veseli me rast rijeèkog sporta
   
   Osim nogometa, koji vas još sportovi zanimaju, što pratite?
   – Obožavam skoro sve spotove, posebno one s loptom. Okušao sam se u mnogima, igrao sam, u školi, i rukomet, volim vaterpolo, tenis. Jako volim sport. Veseli me i to da je u Rijeci sve kvalitetnija sportska scena, da su rezultati mnogih klubova sve bolji i bolji. Bilo bi mi drago da još ojaèa košarka, da se i ona vrati na razinu nekadašnjih uspjeha. Èesto odem do bazena na Kantridi – fasciniran sam koliko je tamo djece što se bave plivanjem. Jako mi je drago kad vidim kakva atmosfera vlada na bazenu.
   
   Uz Inter od Ronalda
   
   Poznata je vaša ljubav prema milanskom Interu? S obzirom na do sada pokazano, ni odlazak, jednog dana naravno prije kojeg æete pomoæi Rijeci da doðe do titule, u taj klub nije iskljuèen?
   – Inter, da. Volim taj klub od najranije mladosti. Ne, nije to neka obiteljska tradicija, jednostavno sam u dobi od nekih šest, sedam godina obožavao Ronalda. S obzirom da je on igrao u Interu, postao je moj omiljeni klub. Igrati u Interu? Moralo bi se mnogo toga posložiti, no nikad ne reci nikad. Moja je želja da jednog dana, nastavim li karijeru u inozemstvu, igram u nekoj od liga »petice«. Ili u onim državama gdje je Rijeka igrala Europsku ligu. Volim i njemaèki nogomet, no ipak je moj stil najbliži mediteranskom krugu – Španjolska, Italija, Francuska.
ložim odluèit æu se za neki manji automobil, svakako ne pretjerano skup. Uostalom, nakon položenog vozaèkog i ne smijem voziti automobile snažnije od stotinjak »konja« tako da nema opasnosti od nekog silnog luksuza. Ma i nije moj stil. Obilazimo ovih dana salone, imam i uži izbor, bit æe nešto manje, okretno, moderno.
   Nogometaši se èesto vezuju i uz modnu scenu, odnosno njezine protagonistice?
   – Ne kreæem se uz modne piste tako da baš i nisam u takvoj »opasnosti«, teško da æe u mojem sluèaju doæi do ponavljanja stereotipa »nogometaš i manekenka«. Trenutno nemam djevojku, a nadam se da æe se s vremenom pojaviti meni srodna duša.
   Ništa dakle od braka u mladim godinama?
   – Kako sada stvari stoje, sigurno ne. Kad razmišljam o braku, mislim da prije 25. godine ne bi trebalo do njega doæi. Mada – neke se stvari ne mogu baš tako prognozirati.
   Imate izgraðen i svoj stil. Tko vas modno savjetuje?
   – Nitko pretjerano. Frizura je moj odabir, volim dužu kosu. Kad sam kratko ošišan, naprosto se ne osjeæam ugodno. Mada ova frizura, duge su mi »šiške« znale smetati na treninzima tako da sam ih morao skratiti. Godinama idem kod iste frizerke, u središtu grada nedaleko Rijeèke gimnazije. Kod garderobe preferiram sportski, casual stil. Udobno, majice s kapuljaèama, taj ðir.
   Slièno kao vaši navijaèi?
   – Da, oni mlaði. Svi vam mi, generacijski, imamo slièan modni ukus.
   A izlasci? Rijeka je poznata kao grad iznimno bogato strukturirane glazbene scene, s jednakom takvom lepezom mjesta za izlaske. Što preferirate u tom smislu?
   – Volim svu dobru glazbu. Dio utjecaja je na mene ostavila tri godine starija sestra Marta. Trenutno u Trstu studira jezike – talijanski, engleski i njemaèki. Ona je uvijek bila glazbeno angažirana, obožava punk scenu. No, nije me do kraja uspjela »zaraziti«. Mada volim i taj zvuk, naš, rijeèki – Let3, Urban. Ali zapravo ne postavljam žanrovske granice, ni kod domaæe ni kod strane glazbe. Ono što nikako ne slušam su »cajke«, turbo folk, to nikako. A ono što me pomalo smeta je što se na Kantridi, prije utakmice ili na poluvrijemenu, manje puštaju izvoðaèi s rijeèke urbane scene. Mislim da je toga nekad bilo više.
   
Ne izlazim noæu

Niste mi rekli za izlaske?
   – Rijetko idem na mjesta gdje se izlazi noæu. Da budem iskren, zadnji sam put bio na jednom takvom mjestu nakon osvajanja kupa, u Phanasu. No ni tad se zadržavam dugo. Èešæe izlazim u restorane. Dijelom i zbog toga da roditelje poštedim stalnog spremanja obroka. Mi sportaši trošimo dosta kalorija, èesto smo gladni, volimo pojesti kvalitetnu hranu. Volim ribu, sviða mi se novootvoreni Molo Longo, a s društvom znam i do Ugora. S obzirom da sam dobar prijatelj s dosta igraèa koji nisu iz Rijeke, èesto s njima izaðem. Riba ili meso? Meso, ipak. Dobar biftek je uvijek ispravan odabir. Jako sam zadovoljan i s našim restoranom na stadionu, odlièno kuhaju.
   Prijatelje i prijateljstva vezujete uz dane odrastanja ili ste veæi broj njih sklopili nakon uzleta nogometne karijere? S kojim se od igraèa Rijeke najbolje slažete? Tko vam je na putovanjima »cimer«?
   – Veæina mi je prijatelja ostala iz raznih perioda odrastanja. Povezani smo i danas, a imam i dosta dobrih kolega iz ekipe. Mnogo smo se prošle sezone naputovali, imam više onih s kojima dijelim sobu.
   Publika, Kek i suigraèi dakako, u rujnu vas oèekuju u ekipi. Mi vam takoðer želimo brzo ozdravljenje, nastupe s Rijekom u Europskoj ligi?
   – Jako sam se zaželio nastupa, silno mi nedostaje nogomet. Prema svemu što trenutno znam i osjeæam, dobro se oporavljam, za nekih tjedan dana mogao poèeti s treninzima. Težak je povratak nakon tako duge pauze, ali ne bojim se. Dat æu sve od sebe. Europska liga? Bilo bi divno. Iskustvo, sigurnost i samopouzdanje koje smo dobili u lanjskim nastupima neprocjenjivo je, bit æe nam od velike koristi i ove sezone. Ekipa stalno raste, ništa nije nemoguæe.

vjerovatno je sa foruma hocuri.com , Moèo je još u jednom intervju za Novi List prije rekao da su u školi imali nekav sastav i gdje je on  pisao Massimu Morattiju i da mu je ovaj i odgovorio.

Intervju za SN.

Navijam za milanski Inter, jedan od snova je jednom zaigrati u takvome klube, ali prvo i osnovno i više od svega želim - osvojiti naslov s Rijekom.

IVAN MOÈINIÆ UNO DI NOI   !

Konaèno neko od te mlade garde da me podsjeæa na mene...   

Fiume1908 wrote:

vjerovatno je sa foruma hocuri.com , Moèo je još u jednom intervju za Novi List prije rekao da su u školi imali nekav sastav i gdje je on  pisao Massimu Morattiju i da mu je ovaj i odgovorio.

Intervju za SN.

Navijam za milanski Inter, jedan od snova je jednom zaigrati u takvome klube, ali prvo i osnovno i više od svega želim - osvojiti naslov s Rijekom.

IVAN MOÈINIÆ UNO DI NOI   !

Sa forza-fiume.com foruma sam skopirao.. sad mi potvrdio clan da je Novog Lista kopirao a da ce sutra vjerojatno biti moguce citanje i ne-pretplatnicima..

@leo, da i na mene sto se tice ukusa! :)
Jos da postane i pravim igracem.. na dobrom je putu, glavu ima.. sto se tice igre, krece se dobro i bez lopte, igra brzo i korisno.. igra povucenog veznog no nije DM vec neki tip box to box vezera, vrlo odgovoran.. vidjeti cemo skoro kako ce napredovati..

Nije Inter, Pirelli je, no nije ni bitno, Michelle Rodriguez je

[You must be registered and logged in to see this image.]

April Summers je engleski model. Inaèe ova djevojka je bila i Playboyev 'Playmate of the Month' 2011. za francusko izdanje tog èasopisa.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Cynthia Chanta:

[You must be registered and logged in to see this image.]

A daj...

strašno...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Glupaèa iskidala dres.

Manuela Meleleo:

[You must be registered and logged in to see this image.]

Znao sam da ce biti neka koka cim vidjeh novi post ove teme.. :)

I like iako mi sa tim duck face-om idu pomalo na djetra

Susanna Canzian... Eto, i ona se deklarirala za Inter... I to sad u teškim trenucima. Respect! :)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ne znam je li neko vec objavio, ali i najveci u povijesti rukometa se izjasnio kao Interista

[You must be registered and logged in to see this image.]

Evo jedna slika za vjerovali ili ne rubriku.. Frend s kvarta stavlja sliku na drekbuk, gledam i ne vjerujem, Maminjo u Interovom kompletu sa svojim inicijalima, u carpe diemu, valjda najskuplji klub u Hrvatskoj..

[You must be registered and logged in to see this image.]

malo mi je porastao u ocima sad..