dio iz Capitanove autobiografije, btw, jel zna tko jel se knjiga može nabavit kod nas na hrvatskom il engleskom?

Za Pau,svjetlo mog života
za moju obitelj
i one koji me okružuju
svaki dan

- Javi


1 - NIKAD KRAJ IGRE


"I sedam, i osam, i devet..." Luis Garcia fizioterapeut Argentinskog Nacionalnog tima, savija mi lijevu nogu i broji pokrete koje mogu napraviti. "I jedan, i dva, i tri..." Prateæi ritam Luisa, vrlo ozbiljnog èovjeka, gledam kroz prozor teretane na veliku zelenu livadu i gustu šumu od drveæa.Svjetlo je vrlo jasno, avion leti visoko u nebo u zraènoj luci Buenos Aires u Ezezia, koja nije daleko od ovog mjesta.To je super rano u jutro.U Argentini je još zima,dok u Europi su ljudi veæ pobjegli na plaže i na godišnji odmor i sa uzbuðenjem èitaju o tržištu igraèa koje treba poèeti.Igraèi su veæ u trening kampu sa mladim igraèima, koji sanjaju o slavi, dok se veterani vraæaju na teren sa velikim povjerenjem. Nogomet ili "strast mase" kako ga nazivaju ovdje u metropoli od 13 miliona stanovnika, u kojoj sam roðen i odrastao,a tada se igralo Svjetsko Prvensto i mnoge ulice su bile prazne.Ja sam bio usredotoèen na trening, to je moj svakodnevni život.Èak sam trenirao na dan moj vjenæanja sa Paulom, majkom moje troje djece.Imao sam vremena, pa zašto to ne uèiniti, pa šta ako je bilo tijesno vrijeme za svadbenu ceremoniju.U životu uvijek postoji vrijeme za sve,ali treba znati i naæi vremena,imati pravi naèin i ne dopustiti da nam život proðe brzo,bez primjetno.Možda kad ste igrali preko hiljadu utakmica, preko sto hiljada neumoljivih minuta na terenu,možda me to nauèilo poštovati vrijednost vremena.

Vrijeme je poput fatamorgane,optièka varka,a ponekad nas to može izdati.Sjajni šampion i zagovornik u Interu,Samuel Eto'o, jedini igraè koji je osvojio duplu "Tripletu", znate ono Liga,Kup,Liga Prvaka, u 2009 i 2010 godini.Prisjeæa se jedne od najvažnijih utakmica u povijesti- na Nou Campu, u polufinalu Lige Prvaka protiv Barcelone.Moj prijatelj Leo Messi, je tada imao sigurno najbolji tim - a ja sam povikivao da se igra èvrsta odbrana, a Eto'o je igrao skoro kao bek. "Bravo Samu, nedostaje nam tako malo vremena - (uvjeravanje). Eto'o je pogledao na semafor i tada je saznao da je tek 37.minuta prvog poluvremena.Èak i u ovakvoj napetosti, imao sam na umu da možemo savladati vrijeme.

Rano ovog jutra, dok sam trenirao sa Luisom i izraèunavao vrijeme vježbi, um je lutao - to se dogaða kad pokušavate da se usredoèite a tijelo je samo umorno - i onda gledam oko sebe, kako bi nastavio svoj vlak misli.Bio sam na "Predio", mjesto za trening Argentinske reprzentacije, mjesto gdje sport, mit i povijest dišu iz zelene trave, kao zeleni "Convrrciano" za Talijansku reprezentaciju, kao St.George's Park za Englesku reprezentaciju.U dvorani trening kampa, fotografije na uspomene slavnih pobjeda Argentine,dresovi, i slike veliki trenera poput Cesar Menotti i Carlos Bilardo.


Na zidovima su visjele fotografije i dresovi sa magiènim brojem 10, od dva Argentinca kojima je suparnik bio Veliki Pele : Diego Armando Maradonna i Lionel Messi.Gledam ih svaki put kada idem na "Predio": Diego koji me zaèudio kada me nije pozvao na Svijetsko Prvensto 2010.godine, bez tehnièkih razloga, i bez loših rezultata na terenu.Što se tièe Lionela,vidio sam ga kako raste kao kapiten Reprezentacije.On je veliki prijatelj, i jednostavan je, ali i vrlo sramežjiv izvan terena.On je zvjezda u našoj igri, i dovoljno brzo ide oko protivnika kao da su "èunjevi", i tada postiže gol.Svakog dana èitam u novinama, o njegovim utakmicama,razmjenili smo i par poruka preko mobitela, a ja kao stariji brat sam mu rekao:"Lionel budi oprezan,ne igraj previše,ne nameæi se nepotrebno.Èak i tvoje vrijeme æe proæi, èuvaj svoje tijelo."


Ja sam vrlo sretan i sreæan èovjek,moje tijelo nije izbljedilo.U 40-oj godini ja sam pobjedio,prema Wikipediji,zbog rekorda u Seriji A,ali i u Europi gdje sam nastupao sa Interom.Takoðer sa Argentinom na Svjetskom Prvenstvu i Copa Americi.Moj broj 4 bio je na terenu više nego i jedan drugi dres od moje generacije.Neki igraèi koji su poèeli sa mnom, više nisu tu, samo nekoliko golmana.Oni koju su na mojoj razini, su sada, novinari,direkori ili organizuju neke probne utkamice, kako bi se vratili na teren.No, oni više ne osjeæaju pritisak u svlaèionici, urlanje navijaèa i zviždanje od protivnika.Za njih je veæ zviždaljka veæ bila u 19-oj minuti u posljednoj utakmici.


Mislim o Ivan Ramiro Cordobi,bivši braniè Intera,a trenutno je voditelj tima, kolega sa kojim sam dijelio sobu u trening kampu.Ja sam religiozan, ja sam rimokatolik, i zbog toga sam izabrao Ivana, jer je i on vjeruje u iste vrijednosti.Sjeæam se šta mi je rekao nakon njegove zadnje utakmice. "Pogledao sam na loptu i pomislio: Ovo je moj posljednji dodir sa loptom, ovo je moja posljednja izmjena,èuvanje napadaèa, pokušati dati taèan pas i napraviti zadnji faul..."


Hoæu li biti poput njega? Ne znam.Ja sam ovdje na "Predio" i dalje se borim, dok su moji mlaði suigraèi veæ na Maldiwima i sunèaju se,ali to je zbog toga što se želim vratiti na teren.Za sezonu ili za derbi, to nije bitno.Nakon te povrede u Palermu, želim pokušati ponovno.


Sjeæam se te povrede vrlo dobro: To je bilo na stadionu Favorita (Renzo Barbera) i to se desilo nakon jednog mog šprinta.Sjeæam se komentatora Hugo Moralesa koji je vrištao moj nadimak "El Tractor", prošao sam par odbrambeni igraèa i poslao loptu u šesnesterac, ali onda strašna bol, pao sam na zemlju i znao sam da je nešto ozbiljno.Paula nikad nije bila toliko zabrinuta: Nikad nisam povrijedio protivnika, a isto tako ni ja nisam bio povrijeðivan.Kada vidim neke igraèe, kako drhte na terenu, doðe mi da se smijem.Ja sam primio dosta udaraca, ali svi su bili podnošljivi, bez "Hollywood-ski elemanata".Moja kæi, Sol koja ima osam godina, je odmah poèela plakati: "Mama, nešto nije u redu, što se dogodilo tati..."


Sa klupe Intera, od medicinskog osoblja, prvi je izletio dr.Combi i maser Dellacasa i veæ se tada vidjelo da je to velika ozljeda.Jedan Milanez, moj super prijatelj me je pitao: "O èemu si razmišljao kada si sjedio na terenu, sa pokidanom Ahilovom tetivom?" Nisam èak ni razmišljao o tome, nego sam odmah odgovorio: "To je nova stranica u knjizi mog života,samo sam trebao ustati i poèeti ponovno, kao i uvijek."


Baš kao kada sam bio u Independienteu,momèad za koju sam navijao i bodrio, i još uvijek to radim, a tu je bila moja odluka da sam igrao previše krhk nogomet, i tako kao dijete sam shvatio osnovu svoje mladosti.


Otišao sam na posao kao zidar sa svojim tatom,Radolfom, sa snovima da postanem profesionalni nogometaš i prije nego što sam poèeo igrati.Kao kad nismo mogli osvojiti Scudetto sa Interom, na bilo koji naèin, èak i kad smo jaku momèad i kad smo davali sve na terenu.Ili kad je Adriano, suigraè u Interu, kojem sam pomagao u borbi protiv depresije, zabio za remi Brazila u posljednjim minutama, u finali Copa America.Utakmica je otišla na produžetke, pa na penale, i tu je bio tužan kraj za nas.


Loptu treba vratiti na centar, i poèeti ponovno.Uvijek.Treniram da bi bio na terenu.To æe biti sjajna utakmica, moji navijaèi æe mi pjevati, mnogo puta.


Luis je zaèuðen, kada je vidio da mogu dignuti 160 kilograma na spravi za noge,još sa povrijeðenim stopalom.Vidio sam ostale kolege,Fernando Gago koji je upravo osvojio naslov sa Velez Sarsfild-om, a argentinski golman Sergio Romero je prièao sa osboljem i prijateljima, hvaleæi moj duh i moje napore.


Glumim da ih ne èujem, i guram 160 kilograma,prvo sa ljevom nogom,a zatim sa desnom.Osjeæam se kao da æu im reèi: "Sada, izlazim!".Bilo je onih igraèa, koji nisu mogli naæi mjesto u prvenstvu i bili su prozvani "Fc Nezaposleni".Ja ih vidim kao izuzetne kolege, i želim im naæi posao,i novi dres što prije.Neki od njih su mladi,tek došli u svoje tinejdžerske godine.Bilo je dosta komentara na utakmici protiv Vasluia u Rumuniji, sjeæam se da je komentator rekao:"Zanetti dribla protivnièke igraèe, a neki od njih mogu biti njegovi sinovi..."To je istina.Kada sam se oženio Paulom, želio sam odmah postati otac i dobio sam troje djece, Ignacio,Sol i Tommya.


Ja imam èetrdeset godina, ili manje godina, ne znam.Ono što znam, jeste da sam i dalje gurao 160 kilograma, mjenjajuæi noge.Ono što znam jeste da želim,što prije biti na terenu, i raditi na terenu, i vrištati na mlade igraèe, da su nešto uradili dobro.Ono što ja znam, jeste da želim letjeti prema naprijed i primiti dobru loptu i ...Gol!Pripremna utakmica? Liga Prvaka? Nije bitno, to mi ne smeta.Tko zna nogomet, i volio ovaj sport, razumije da na terenu, emocije i radost su jednake.



"Strast za masu". Nogomet je sada globalno poslovanje, ukljuèujuæi milijardu ljudski biæa,politika mnogih zemalja,organizacija,tvrki i korporativnih sponzora.Meðutim to ostaje èista radost,kao za slavne ljude bez briga, i za oèajne ljude sa malo nade.Show svjetla i uspjeha, televizijskih kuæa koji se natjeèu za uspjeh.Šta je tako magièno u nogometu? Ono što èine djeca u Africi, Aziji, Latinskom Americi, a to je da sanjaju.Da izvedu slobodan udarac, poput Bekama, da driblaju poput Ronalda, da se brane kao Maldini, ili da "skidaju" nemoguæe kao Casillas?



Ja gledam sa ozbiljnošæu te momke na terenu,i šapnuo sam Luisu nešto u što sam uvijek vjerovao: "Najbolja stvar u nogometu, je igraè.Znam da na naslovnicama èasopisa èitamo, da su poznati poznate Top Modeli djevojke na plažama, na jahtama, da su Maserati i Ferrati parkirani ispred kluba,da se partija do ranih jutarnji sati.Svaka profesija ima "vruæu glavu", a novac je ostalo.Ali tko govori o igraèima ovog jutra, i o tome da ja guram 160 kilograma na svojim nogama, i nadajuæi se da æu ponovno zaigrati ? Nitko.



Ja sam podigao trofej Lige Prvaka preko moje glave, na stadionu "Santiago Bernabeu" u Madridu, dok æe za navijaèe dugo,dugo godina to biti najsretniji dan u njihovom životu.Ali kada sam igrao kao djete na podruèju "Dock Sud",èetvrt Bueno Airesa, gdje sam odrastao nisam mislio na slavu.Samo sam želio igrati, driblati moje drugove, i pogoditi izmeðu cigli i školski knjiga za gol.


Nisam gurao 160 kilograma, jer sam morao, mislio sam na te igraèe bez kluba i bez posla: Borio sam se! Znojio sam se! Sve iz strasti. Ja imam èetrdeset godina i imam utakmica, nego ti svi deèki kada bi ih stavili ispred mene.Ipak, to je igra koja èini da moje srce treperi.



Luis Garcia pažljivo motri ožiljak,na mom lijevom gležnju nakon operacije: "To je dobro, i brzo zarasta, on je zadovoljan.Romero jedan od najtalentiranih golmana u Svijetu, daje deset pari kopaèi razlièitih velièina u skladište.Škola æe to dati za siromašnu djecu,jer oni to sebi ne mogu priuštiti."Vi znate kolike su cijene u trgovinama u Bueno Ariesu? U krizi koja se dogaða, koja mama to može kupiti? Kasnije sam morao iæi do "Pupi Foundation", koju vodi moj svekar, Andreas de la Fuente i on brine o studiju i obrazovanju djece, kako ne bi završili na ulici.Ja se smijem pod tušem: "Igraèi su najbolji dio nogometa."


Na travi u "Predio" , šarene ptice koju su vrlo èeste u Argentini,lete.Oni su vatreni,ponosno i elegantni.Mislim da ih ima i u Italiji.Na vratima koja vode do terena, mogu vidjeti mog oca Radolfa, sa njegovim vjeènim prijateljem Gustavom.Razmjenili su nekoliko rijeèi sa stražarima.Tada me je otac pokupio kao kada sam bio mali djeèak.Zatim sam se popeo u autu i rekao: "Tata, odluèio sam otiæi u "South Dock" sutra,želim vidjeti staru kuæu gdje sam živio sa majkom i Sergiom. "Sergio je moj stariji brat, takoðer nogometaš."Radolfo i Gustavo su iznenaðeno pogledali u mene: Nisam bio tamo godinama.Susjedstvo se promjenilo.Bueno Aries se promjenio.Najbolje u veæini stvari,inflacija ne poveæava cijenu kruha,policija više ne hvata nevine djeèake, i vodio ih daleko od roditelja.No, nažalost još ima bandi i dilera droge.


Moj otac nije pitao razlog odluke,nije rekao ništa.Baš kao i uvijek u vrijeme radosti , sportkih uspjeha i bola, kao kad je moja mama Violeta preminula.Njegova reakcija je uvijek bila, osiguran,smiren i sa snagom.On je samo jedinstven èovjek Bueno Ariesa.


Sutra nakon treninga, ja æu se vratiti u "South Dock" ,na podruèje moje škole koja je bila kao "Disneyland" za mene.Moj nikad završen meè, poèinje tamo,tamo je poèela strast mog života, i reæi æu kako æe djete postati šampion, moram otiæi tamo.Moje srce veæ kuca brže: što æu pronaæi tamo?

Volio bi tu knjigu

[You must be registered and logged in to see this link.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

  

    

  

  Capitano

Sretan roðendan najveæem ikad   

Sretan roðendan idolu!   

Napušta nas i on?


[You must be registered and logged in to see this link.]

Ajde da se odma ubit mogu jebem ti sve

Samo nagadjanja od strane Skya,nista ozbiljno jos.

danas je Pupi predstavio novu knjigu 'e' tutto scritto' za sad je samo na talijanskom

Suza suzu stiže

Od danas i službeno na twitteru - [You must be registered and logged in to see this link.]

Pupi juèer organizirao sveèanu veèeru...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Treba na zadnjoj slici

I èitao sam danas neke zanmiljivosti o Capitanu, kaže da mu je kosa uvijek ista zato šta ga je mama ko malog èešljala tako svaki dan i da mu je to ostala navika, prejako.

Wesley10 wrote:

Treba na zadnjoj slici

I èitao sam danas neke zanmiljivosti o Capitanu, kaže da mu je kosa uvijek ista zato šta ga je mama ko malog èešljala tako svaki dan i da mu je to ostala navika, prejako.

To ti je Rafaela Fico, ona je bila sa balonjom i zatrudnjela s njim ali on nije htio priznat to dijete bez dnk analize, sad neznam da li je kasnije to ucinio.

Puno ti znaš nešto o tome. Da nije možda tvoje? :D

Nemam ja love za nju.

inter1908 wrote:

Wesley10 wrote:

Treba na zadnjoj slici

I èitao sam danas neke zanmiljivosti o Capitanu, kaže da mu je kosa uvijek ista zato šta ga je mama ko malog èešljala tako svaki dan i da mu je to ostala navika, prejako.

To ti je Rafaela Fico, ona je bila sa balonjom i zatrudnjela s njim ali on nije htio priznat to dijete bez dnk analize, sad neznam da li je kasnije to ucinio.

Èini mi se da je...

[You must be registered and logged in to see this link.]


Prejebeno, jos jedan film za kolekciju

Na treningu
[You must be registered and logged in to see this image.]